Riječ urednika
I. ŠESTAK
Poštovani čitatelji,

ako moderna država želi biti zajednica ravnopravnih, okvir u kojem se ostvaruje najveće moguće dobro svakog pojedinca i čitavoga naroda, onda to ovisi ponajviše o tome kome se povjerava vlast upravljanja. Idealno gledajući, u demokratskim zemljama sâm narod posredstvom slobodnih izbora povjerava vlast biranim predstavnicima. Glasovanje je moralna dužnost koju svaki građanin mora savjesno izvršiti. Sudjelovanje na izborima znak je odgovornosti građana za budućnost njihove zemlje, odnosno djelatan prinos općem dobru. Koliko više o izborima ovisi uobličavanje državnoga života, to su građani više obvezatni sudjelovati na izborima.

Građanin je dužan glasovati prema savjesti. Da bi to odgovorno mogao učiniti, valja mu ozbiljno proučiti programe stranaka koje sudjeluju u izborima kao i dotadašnje njihovo ponašanje s obzirom na opće dobro države čiji je pak krajnji cilj samoozbiljenje pojedinca. Birači će isto tako morati voditi računa ne samo o stručnim kompetencijama kandidata nego i o njihovom etičkom i religioznom nazoru na svijet. Zašto? Zato što svojim izborom birač najvećim dijelom odobrava temeljna vrijednosna opredjeljenja kandidata te tako postaje suodgovornim za konačan izbor i njegove posljedice za opće dobro. Nije rijedak slučaj da su na izborima koji put nezaobilazna i kompromisna rješenja. U tom se je slučaju potrebno rukovoditi posebnim načelima praktične filozofije. Ako tako nijedan od izbornih kandidata u potpunosti ne zadovoljava, tada je dopušteno - pod vidikom većeg mogućeg dobra - između njih birati onoga koji ima više pozitivnosti a najmanje nedostataka. Nadalje, ako se od nekog kandidata pod nekim vidikom smije očekivati veću korist za opće dobro, tada ga se smije birati, premda on pod nekim drugim vidikom pokazuje nedostatke. Jednako tako, ako se na izbornoj listi nađu prikladni kandidati, smije se za njih glasovati, premda i nisu najprikladniji.

Čovjeka u praktičnim životnim odlukama mora voditi mudrost. Mudrost je prva i temeljna među stožernim krepostima, nužna upravo u političkom životu te stoga mora biti izričita odlika vladara kojemu je na srcu opće dobro zajednice. Tako su to naučavali veliki filozofski umovi, Aristotel i sv. Toma Akvinski. Mudrost upravlja moralnim djelovanjem prema neposrednom i onom posljednjem cilju te tako obdaruje život moralnim redom u skladu s razumskom ljudskom naravi. Mudrost određuje da svako dobro bude učinjeno u pravo vrijeme, na pravom mjestu i na ispravan način. Mudrost uči da se dobro ne želi bez ikakvog obzira na stvarne okolnosti, da se pogreške ne prokazuju na takav način da pri tom stradavaju veća dobra. Ona u sebi sadrži zahtjev da se korisnome dade prednost pred ugodnim a nužnome pred korisnim. Mudrost također na poseban način čuva čovjeka da se u svojim odlukama ne povodi trenutačnim raspoloženjima, neurednim strastima ili pak samovoljom. Mudrost dakle najoštrije isključuje nepromišljenost. I napokon, njezin se konačni sud za djelovanje temelji na što je više mogućoj moralnoj sigurnosti odnosno međusobnom približavanju dokaza. Zato će katkada biti potrebno potražiti i savjet istinoljubivih ljudi koji dobro poznaju tu tematiku.

Mi ćemo se dakle uskoro kao "politička bića" (Aristotel) zaputiti prema biračkim mjestima. I ovaj će nam put biti potrebna politička mudrost. Sudjelovanjem na izborima čovjek pokazuje volju da sâm sebe odredi ili samoozbilji u političkoj zajednici. Ne sudjelovati na izborima znači zapravo dopustiti drugima da sa mnom raspolažu. A to pak nijedan čovjek kao duhovno biće ne bi sebi smio dopustiti. Nesudjelovanje na izborima zbog bilo kojeg razloga - tobože "pa ništa se ne može promijeniti" ili "ništa ne ide nabolje" - može biti veoma opasno. Ne zaboravimo, nesudjelovanje je također politička odluka jer se tako priznaje i odobrava odluka onih koji su na izborima sudjelovali. Ako bi, recimo, veliki broj birača kršćanskoga svjetonazora, odustao od glasovanja, tada bi se moglo dogoditi da vlast obnašaju oni koji su drukčijega pa i protivnoga nazora. Tako bi se nesudjelovanje kršćana na izborima teško osvetilo i njima samima. U tom bi slučaju, naime, odgoj i obrazovanje njihove djece pripali u djelokrug odlučivanja onih čija su životna načela protivna kršćanstvu. Jednako bi tako i dostojanstvo ljudskoga života od trenutka začeća do naravne smrti, zatim značenje i mjesto obitelji kao temeljne sastavnice društvene zajednice, kao i čitavo socijalno područje, bili na zakonskoj i pravnoj razini ostavljeni na milost i nemilost kršćanstvu suprotnih svjetonazora. U tom je smislu svojedobno Pio XII., veliki papa našega stoljeća, upozorio vjernike da se u današnje vrijeme nijedne izbore u državi ne smije smatrati nevažnima.

Mudrost nam mora pomoći da prigodom naših predstojećih izbora prije svega vodimo računa o opstojnosti naše - u krvi, molitvi i mudrosti - stečene države. Za nas mora biti znakovito da je i Biskupska konferencija Njemačke pred tamošnje prošlogodišnje parlamentarne izbore svojim službenim proglasom pozvala glasače da dadnu potporu onima koji će svesrdno raditi na duhovnom i materijalnom učvršćivanju njihove nedavno ponovno ujedinjene države kojoj su se neki njihovi utjecajni susjedi otvoreno protivili. Mudrost nam također nalaže da se trijezno postavimo i prema, blago rečeno, "sugestijma" tzv. "međunarodne zajednice". Mogu li one biti baš posve jednoznačno dobronamjerne ako znamo da je upravo beskrupolozan interes taj koji određuje današnju svjetsku politiku i gospodarstvo?! Samo rijetki, mi ih nazivamo svecima, žele drugome dobro zbog njega samoga!

Neka nam ovogodišnji predbožićni parlamentarni izbori dovedu vladu "dobre volje" koja će se znati suočiti s našim stvarnim problemima te stvoriti takav okvir u kojem će se svaki građanin moći u slobodi i sigurnosti samoostvarivati svojim odgovornim i predanim radom. Svim našim čitateljima i suradnicima, a posebice našem dragom o. Celestinu Tomiću, ofmConv* kojemu i posvećujemo ovaj broj našega časopisa prigodom 80. obljetnice života, želimo obilje blagoslova od novorođenoga Spasitelja.

Vlast ili služenje?
Karlo VIŠATICKI

Tema je ovoga priloga vlast ili služenje - iz biblijske perspektive. Polazna je točka biblijski tekst 1 Kr 12,7 koji glasi: "Ako danas udovoljiš tim ljudima (…) oni će ti uvijek ostati sluge." Riječ je o raskolu u judejsko-izraleskom kraljevstvu nakon smrti kralja Salomona. Roboam ne htjede poslušati savjet iskusnih ljudi, staraca, nego posluša savjet mladića. Tako dođe najprije do političkog raskola, a poslije toga i do vjerskog. Određuju se pojmovi vlast ili služenje, a potom i u svjetlu biblijskih tekstova i religiozno-povijesnog Jeroboamovog raskola. Biblijski tekstovi koji govore o toj temi usredotočeni su u Starom zavjetu uglavnom na sliku Jahve - Boga koji je opisan kao pastir svoga naroda. Tekstovi iz knjige proroka Ezekijela govore o zlim, lošim pastirima koji se brinu samo za sebe, a ne i za svoje stado. U proročkoj perspektivi govori se o Jahvi koji će biti pastir svoga naroda. I Novi zavjet na više mjesta preuzima tu sliku. Isus je Dobri Pastir svoga naroda (Iv 10) nasuprot najamnicima koji iskorištavaju stado. Potrebno je spomenuti i tekst Mt 20,24ss. Za razliku od Roboama koji silom želi biti velik u svom narodu, Isus nas upućuje: "Tko hoće da među vama bude najveći (…) neka vam bude sluga." Veličina kršćanina je u služenju, ne u vladanju - tako on slijedi Isusa Slugu Božjega.

Posljedice ozakonjenja pobačaja u SAD-u
Anthony Stephen BURNSIDE

Ovaj rad ispituje kako je pobačaj ozakonjen u Sjedinjenim Američkim Državama i koje su posljedice toga. Promatrajući pobačaj u okvirima američkog zakonodavnog sustava, vidi se da pobačaj proizlazi iz dva osnovna vladina izvora: zakonodavstava pedeset država i Vrhovnog (federalnog) suda SAD-a. Prije 1965. godine svih pedeset država smatrale su pobačaj - u svim stupnjevima trudnoće - kažnjivim djelom. Odluke Vrhovnog suda u slučajevima ponajprije Roe protiv Wadea, ali i Doe protiv Boltona godine 1973., oblikovale su novi nacionalni zakon po kojem je pobačaj na zahtjev postao dostupan ženama u svim stupnjevima trudnoće. Tako su pojedine države lišene vlastitog prava da donesu zakon protiv pobačaja. Iako su daljnji slučajevi Vrhovnog suda pružili državama određeno pravo propisivati zakone kojima bi ograničile pobačaje, to je pravo ostalo toliko ograničeno da je pobačaj na zahtjev i dalje dostupan američkim ženama. To je ozakonjenje uzrokovalo eksploziju pobačaja, a gotovo svi su se obavljali zbog socijalnih i ekonomskih razloga. Moralno vrednujući presude Vrhovnog suda i potonji zakon o pobačaju, očito je da su nerođeni potpuno lišeni prava na život. Vrhovni sud je hotimice zanemarivao dokaze iz Svetog pisma, ali i ljudskog uma i suvremene znanosti, koji pokazuju da život počinje začećem. Stoga američki štovatelji života ulažu goleme napore kako bi izborili da se donese zakon koji će braniti ljudski život od začeća.

Izbori u Hrvatskoj 1999. godine
Josip JELENIĆ

Slobodni izbori i glasovanje zauzimaju nezaobilazno mjesto u političkom i društvenom životu jedne zajednice. Odgovorno sudjelovanje na izborima znak je političke zrelosti građana i istodobno sredstvo i način da se ta zrelost pretoči u demokratski oblikovani poredak. Sve to vrijedi i za predstojeće izbore u Hrvatskoj, s time da se ovaj puta na njima odlučuje i o biti ili ne biti same države, nacionalne samobitnosti, suverenosti, neovisnosti i nastavka započetog demokratskog oblikovanja društva ili povratak u "bolju" prošlost. To je razlog više da svi hrvatski građani, koji imaju pravo glasa, shvate svoje glasovanje kao tešku dužnost tj. da se odazovu glasovanju i daju svoj glas onima čiji programi jamče zaštitu i promicanje temeljnih ljudskih, kršćanskih i nacionalnih vrijednosti hrvatskog naroda.

Ustanova ženidbe u spisima sv. Ambrozija
Stanislav KOS

Godine 1997. proslavljena je u Crkvi 1600. obljetnica smrti svetog Ambrozija biskupa i crkvenog naučitelja. Njegov lik i djelo ostavili su svoj blagotvorni utjecaj sve do naših dana. Raznim zgodama pisalo se je o pitanjima koja je u svojim spisima obrađivao, ali se je rijetko podrobnije govorilo o njegovu gledanju na društvenu ustanovu ženidbe. Ovaj je rad pokušaj cjelovitijeg prikaza Ambrozijeva gledanja na ženidbu, koja, uza sva raznolika osporavanja kojima je neprekidno izložena, nedvojbeno zauzima veoma važno mjesto u životu čovjeka i vjernika. Tako će biti riječ o tom što Ambrozije govori o dostojanstvu ženidbe, njezinu mjestu u pravnom poretku, njezinim svrhama, o odnosu između ženidbe i djevičanstva, odnosno suzdržljivosti, o ženidbi i stjecanju vrlina, o ženidbenim sjenama, o ponovnom sklapanju ženidbe i o simboličkom značenju ženidbe.

Teologija Očenaša
Marko MATIĆ

Pokazavši u uvodnom dijelu na molitveni kontekst Očenaša u Matejevu i Lukinu evanđelju, na njegovu teološku i antropološku strukturu, na njegovo mjesto i značenje u liturgiji rane Crkve, autor se pozabavio u prvom i drugom dijelu teologijom oslova i prvih triju želja Matejeve verzije. Oslov je temelj Očenaša i svake pojedine želje i molbe, sažetak svega onoga što je Isus htio reći o Bogu, sebi i čovjeku. Oslovljavajući Boga djetinjim rječnikom ispravlja sliku o njemu, objavljuje svoj sinovski odnos i omogućuje nama, svojoj braći, da ga smijemo zvati kao i on "Abba-Oče". Prve tri želje "teološke" naravi, isklesane u pasivu, nanizane jedna iza druge, povezane zajedničkom posvojnom zamjenicom "tvoje-tvoja" tvore jednu cjelinu i osvjetljuju jedna drugu. Ime se Božje proslavljuje dolaskom Božjega kraljevstva, a Božje kraljevstvo dolazi ispunjenjem Božje volje.

Heinrich Schlier - život za Božju riječ
Alfred SCHNEIDER

Uz 20 godišnjicu smrti njemačkog teologa Heinricha Schliera, koji u sebi spaja najvrednije sastavnice protestantske i katoličke biblijske baštine, autor pruža uvid u njegov život i djelo. Pod vodstvom Rudolfa Bultmanna, Schlier se posvetio proučavanju Poslanice Efežanima, što ga je uvjerilo da Crkva o kojoj ta poslanica govori izvorno živi u Rimokatoličkoj crkvi uza sve njezine sjene i slabosti. Ta i još neke druge spoznaje utemeljene na Novom zavjetu dovode ga do obraćenja na katolicizam, poslije čega nastavlja istraživački rad pretežno pismenim putem. Objavio je osim tri velika komentara još i niz manjih radova. U njima pruža uvid u gotovo sve teme Novog zavjeta uz dvije stožerne: Riječ Božja i Crkva. Privlači ga prije svega izgradnja Crkve, otkrivanje otajstvenih dubina Božje riječi i prenošenje njezina bogatstva drugima. Govor mu je teološki trijezan, promišljen, meditativan. S tim svojstvima Schlier može našem vremenu, gladnom zdrave biblijske hrane, nešto kazati.

O zlim dusima
Uz novi Obrednik egzorcizama
Marijan STEINER

Novi Obrednik egzorcizama u Katoličkoj crkvi potaknuo je autora da ukratko obradi temu o postojanju i izgonu zlih duhova. Iako ima onih koji se suzdržano odnose prema mogućnosti đavolskog opsjednuća, Biblija izričito govori o zlim duhovima koji zavode i opsjedaju ljude. Sam Isus često je izgonio demone. Katolička crkva naučava da Sotona postoji i da on, koji se odmetnuo od Boga, neprestano nastoji ljude odvojiti od Stvoritelja. Ipak, đavlova moć nije neograničena: njega je pobijedio Krist svojom smrću i uskrsnućem. Zli duh navodi na grijeh, on može i zaposjesti ljudsku osobu. U takvim slučajevima Crkva primjenjuje egzorcizam i želi pomoći nemoćniku duhovnom vlašću koju joj je povjerio njezin Utemeljitelj - Isus Krist. U članku se govori o znakovima opsjednuća i zaštiti od đavolskog djelovanja.. Pritom se ističe važnost razlikovanja psihičkih bolesti od opsjednuća. Na kraju se daje prikaz i tumačenje samog Obrednika egzorcizama.