Iako Biblija u Hrvata ima svoju dugu, gotovo tisućljetnu povijest, osobito mjesto u tom povijesnom slijedu pripada 1968. godini kada je društveni izdavač u tadašnjem komunističkom sustavu objelodanio hrvatski prijevod Biblije načinjen iz originala, prema uzoru na La Bible de Jérusalem. Bibliju su preveli u suradnji bibličari i književnici, što nije bila novina u svijetu, ali jest u nas. Za manje od godinu dana, skupina od dvadesetak prevoditelja prevela je Bibliju na hrvatski jezik, što je bio četvrti cjeloviti prijevod Biblije u Hrvata, ali prvi tiskan u Hrvatskoj, u Zagrebu, zbog čega je vole zvati Zagrebačka Biblija.
O tridesetoj obljetnici Zagrebačke Biblije, donosimo rad koji u prvom dijelu opisuje povijest njezina nastanka, a u drugom će dijelu biti opisan prihvat Zagrebačke Biblije izražen u prosudbama biblijskih i jezičnih stručnjaka, kao i u javnom mnijenju.

TOMA AKVINSKI: DE ENTE ET ESSENTIA
T. Vereš

Autor ovih stranica skreće pozornost na veliko značenje djelca De ente et essentia kojeg je sv. Tome Akvinski u Parizu - najvjerojatnije vlastitom rukom! - napisao između 1252. i 1256. godine. Kako bi omogućio znanstveni pristup proučavanju ovog djela, pisac najprije donosi izvore različitih izdanja teksta na latinskom jeziku. U drugom se dijelu navode prijevodi na hrvatski, slovenski te srpski jezik, a u narednom se donosi i osvrt na recenzije navedenih prijevoda. U četvrtom se dijelu nadalje nalaze navedeni neki prijevodi na važnijim svjetskim jezicima, a u završnom napokon brojni prikazi i rasprave o ovom djelu.

EVANGELIZACIJA I SADAŠNJA NOVA EVANGELIZACIJA
A. Bozanić

Autor u ovom članku ukazuje na značenje evangelizacije koju je Crkva istom u posljednje vrijeme, nadolaskom sekularizacije odnosno dekristijanizacije i pluralizma, prepoznala i kao svoju unutarnju zadaću. O njoj je prvi puta smjelo progovorio Drugi vatikanski koncil. Oslanjajući se prije svega na crkvene dokumente te na neku američku literaturu, pisac ističe da je evangelizacija - za razliku od propovijedanja današnjih raznoraznih fundamentalista - trajni životni obraćenički proces koji neprestano sve dublje vodi u misterij Božjeg kraljevstva i njegove ljubavi. Čitavo se pak ovo zbivanje odvija djelovanjem Duha Svetoga. Upravo ovakvom shvaćanju evangelizacije svoj su pontifikat - - putovanjima, organizacijom Crkve, sinodama i dokumentima - posvetili Pavao VI. te Ivan Pavao II. koji je također progovorio i o "novoj evangelizaciji" koja novim žarom, metodama i načinima izražavanja - vođena ponovno Duhom Svetim - želi današnjem čovjeku, vjerniku pobuditi živu povezanost s Isusom Kristom.

BOŽJA RIJEČ PRED IZAZOVOM ELEKTRONSKIH MEDIJA
T. Trstenjak

Papinski dokumenti zahtijevaju da komunikacija ude na srcu crkvenoj zajednici. Ona je nadasve susret osoba, a usmjerena je stvaranju zajedništva. Da bi komunikacija Evanđelja kroz medije bila uspješna traži se prilagodba navještaje sredstvu komuniciranja, kako je to izvedeno u dugoj povijesti Crkve o čemu govori Marshall McLuhan. U govornoj renesansi u tijeku je proces prijelaza od tiskane riječi - čemu se kršćanska poruka savršeno prilagodila - na govornu, prilagođenu elektronskom mediju, gdje je važnija slika komunikatora, njegov način komuniciranja i njegovo iskustvo vjere od sadržaja koji naviješta. To ima svojih problema i u odnosu na stanje religijskih programa na europskim televizijama zbog slabog indeksa gledanosti. Na Hrvatskoj televiziji on se penje do 17% i teško probija granicu relativno malog interesa publike za religijske programe.

OSTVARENI IDEALI (III)
V. Lončarević

Dr. Ljubomir Maraković, započevši svoj ozbiljan urednički i spisateljski rad u Luči, zaokružio ga je i kao urednik i kao književni kritik u dva desetljeća vođenja središnjega katoličkog literarnog časopisa Hrvatska Prosvjeta. Između dvaju svjetskih ratova Maraković je u hrvatskoj književnosti nesumnjivo bio književni kritik bez premca, ostavivši iza sebe i kvalitativni i kvantitativno golemo djelo, uza sve ono što je učinio kao predavač, profesor, prevoditelj, esejist, urednik te kazališni, pa i likovni kritičar, da i ne govorimo o drugim područjima na kojima je djelovao kao intelektualac i katolički laik. Njegova poetika, koju je formirao na ideji o jedinstvu istine, dobrote i ljepote, dala mu je dovoljno prostora da u svome pristupu umjetnosti, posebice književnosti, bude širok u estetičkome sudu, ali da ujedno promiče nepromjenjiv katolički moralni nauk. U svojim je radovima anticipativno afirmirao s vjerom dijalošku autonomiju umjetnosti, koju će nekoliko godina nakon njegove smrti potvrditi Drugi vatikanski sabor.

MISTERIJSKE RELIGIJE I KRŠĆANSTVO
C. Tomić

Misterijske religije pobuđuju opravdanu znatiželju istraživača povijesti religija: njihova pojavnost, njihov sadržaj, njihovo širenje i posebno u novije vrijeme postanak kršćanstva i misterijske religije.
Pisac članka polazi od etimološkog značenja grčke riječi mysterion i njenog značenja u religioznim, filozofskim i magijskim pokretima. Otkriva se da riječ ima nadasve religiozni naboj i smisao. Osim toga pokazuje na pojavu riječi i njeno značenje u knjizi Mudrosti, u apokaliptičkoj i rabinskoj književnosti. Napokon njeno značenje u Novom zavjetu, u evanđelju i ostalim spisima, osobito u Pavlovim poslanicama. Riječ kazuje otajstvo Kraljevstva Božjega, otajstvo Krista i njegove objave, i uvijek ima eshatološku značajku.
U drugom dijelu iznosi poglavite značajke nekih misterijskih religija: Eleuzinski misterij, Dionizijev kult, Kult Velike Majke, Izidin kult, mitraizam. U svim misterijima obećava se osobna sigurnost protiv tjeskoba, bolesti i smrtnog straha, u inicijacijama doživljaj novog postojanja, obećanje spasenja u ovom životu, u kasnijim vremenima, i u drugom životu.
U trećem dijelu ispituje se odnos kršćanstva prema ovim religijama, osobito odnos božanstva koja umiru i uskrisuju i pashalno otajstvo; krštenje i inicijacija u misterijskim religijama; Gospodnja večera i obredne gozbe. Pisac zaključuje: iako je rječnik jednak (što je svojstven religijski rječnik u svim religijama) sadržaj je posve drugi. U ovim religijama u pozadini je mit, u kršćanstvu povijesni i stvarni događaj. U misterijskim religijama se ponavlja ciklički ritam umiranja i oživljavanja prirode, dakle, »što se nikad nije zbilo, a uvijek se zbiva«, dok u kršćanstvu otajstvo se temelji na povijesnom događaju, dakle, »što se jednom u određenom vremenu zbilo i što je neponovljivo« kao što je temeljni događaj Kristove smrti i uskrsnuća.

POVODOM KLONIRANJA
V. Pozaić

Rasprave s područja genetike zahtijevaju pristup holističke etike i princip odgovornosti. Mogućnost kloniranja čovjeka izazvala je reakcije raznih društvenih, političkih i vjerskih ustanova. Biblijska antropologija, pretočena u nauk Crkve, ističe dostojanstvo, jedinstvenost i posebnost čovjeka-osobe, njegove spolnosti, braka i prenošenja ljudskog života. Osim znanja za daljnji opstanak i napredak ljudske vrste, uz krepost odgovornosti nužna je i krepost mudrosti života: ars vivendi - sapientia vivendi.