ČUVAM ZDRAVLJE, RAZVIJAM TIJELO BAVEĆI SE SPORTOM TE ČESTO 

ZALAZIM U PRIRODU

          Nakon što je ozdravio paraliziranog bolesnika Isus mu reče: "Eto ozdravio si! Idi i ne griješi više da Ti se što gore ne dogodi"!(Iv 5,14)

"Mens sana in corpore sano - zdrav duh u zdravom tijelu" stara je latinska izreka. Želi reći da za očuvanje zdravog duha čovjek treba posjedovati zdravlje i čuvati ga. Čovjek je jedinstveno biće, ali je sastavljen od duhovne i tjelesne dimenzije. Da može živjeti i to zdravo živjeti potrebno je da se brine kako za svoje fizičko tako i za psihičko zdravlje.

No pogledajmo najprije što šteti zdravlju mladog čovjeka koji raste, koji se razvija i što bi prema tome trebao izbjegavati. Nabrojit ćemo samo neke od većih poroka koji danas mladima veoma štete a koji kod mnogih izazivaju razne bolesti, kod nekih i smrt ako se potpuno odaju porocima.

Što šteti zdravlju mladog čovjeka

            Tulumarenje i noćni izlasci. Mladom čovjeku potrebna je razonoda, zabava i odmor. Mnogi nažalost tu potrebu ne uspijevaju kontrolirati i staviti u granice normalnosti i umjerenosti. Dopuštaju da ta težnja preraste u neobuzdanu i nekontroliranu želju za zabavom i užitkom. Praktički zamjenjuju dan i noć što ostavlja neželjene posljedice. Tako ostaju do u kasne sate po noći na provodu i oduzimaju si dragocjeno vrijeme od prirodnog noćnog odmora i sna. Naravno da sutradan nisu sposobni za nikakav ozbiljniji psihički i intelektualni rad. Odražava se to na učenju, na ocjenama itd. Liječnici upozoravaju da je velika šteta za psihofizički razvoj mladog čovjeka ovo noćno neobuzdano tulumarenje. Poremećuje se biološki ritam organizma. Čovjek otupljuje i onesposobljuje za ozbiljan umni rad potreban za učenje i studij.

              Pušenje. Zašto mladi čovjek počinje pušiti? Kad bi bio potpuno iskren svaki od njih će priznati: da se napravi važan pred drugima, da bude kao odrastao, da bude kao i drugi, da se prilagodi društvu vršnjaka koji puše itd. Dakle  ne puši se iz potrebe nego iz hira. Drugim riječima nema u sebi vrijednosti, pa da sakrije svoj kompleks manje vrijednosti poseže za cigaretom za koju smatra da će mu dati "vrijednost" pred drugima. Nažalost događa se suprotno. Postaje malo pomalo ovisnik što onda veoma lako dovodi do bolesti. Ovdje želimo navesti još jednu važnu činjenicu objavljenu u sredstvima informiranja:

             "Svjetska zdravstvena organizacija je od 1977. g. uvrstila pušenje duhana i pušača u međunarodnu klasifikaciju bolesti  pod skupinom duševnih poremećaja u kategoriji bolesnika ovisnika, pod šifrom F 17. Tako je pušenje i službeno bolest, a pušači bolesnici. Pušač pušeći ugrožava najprije samoga sebe, samome sebi nanosi štetu na vlastitu odgovornost. No pušač pušeći među drugima ugrožava i druge ljude nepušače…  Smrtnost muškaraca od raka pluća posljedica je pušenja u 90-95% slučajeva; žene se naglo približavaju tome postotku jer puše sve više…"  (Službeni Vjesnik zagrebačke nadbiskupije).  Dokazano je također da svake osme minute umire po jedan čovjek od posljedica pušenja! Kako se odvići od pušenja? Ako si po nesreći dobio tu bolest i želiš ozdraviti postoje razne tehnike i savjeti kako se osloboditi te bolesti ovisnosti. Možete se javiti u središnjicu MEP-a odakle ćemo Vam poslati detaljanije informacije.

            Alkohol - droga. To su poroci koji sve više zabrinjavaju cijeli svijet jer sve više zahvaćaju mladež. Zašto mladi čovjek poseže za alkoholom i drogom? Razni su motivi, ali se svi svode uglavnom na isto: čovjek traži užitak, zadovoljstvo, sreću, rješenje svojih problema. Dubinska potreba svakog čovjeka, a to je težnja za srećom,  pokušava se zadovoljiti potpuno krivim sredstvima. Niti alkohol niti droga ne rješavaju te probleme, nego kad prođe kratkotrajni tjelesni užitak ostaju teške posljedice i za fizičko i za psihičko zdravlje, a da ljudska težnja za srećom nije zadovoljena, niti su problemi riješeni. Problem droge, kako se često ističe, jest u stvari religiozni problem. I ovdje dolaze do izražaja  riječi sv. Augustina: "Za sebe si nas, Bože, stvorio i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri!" - Članovi MEP-a kao vjernici ne samo da trebaju imati jasno izgrađene stavove u vezi gore navedenih poroka, nego se trebaju prema svojim mogućnostima angažirati da se u svojoj okolini bore protiv tih poroka kod svojih vršnjaka koji su im postali žrtve.

            Nemoralan život. Razbludan život, kršenje 6. i 9. Božje zapovijedi ne samo da kaljaju i opterećuje dušu nego nanose teške tjelesne povrede i bolesti. AIDS je samo jedna od tolikih spolnih bolesti koje su posljedice nemoralnog života.   

Čuvanje i održavanje zdravlja

            Za tjelesno i psihičko zdravlje nije samo dovoljno izbjegavati gore navede poroke. Zdravlje treba održavati i upotrebljavati ona sredstva koja ga i čuvaju i razvijaju. Svatko bi trebao imati barem jedan sport kojim će se baviti. Ako ništa drugo onda barem trčanje (jogging) koje je potrebno i za razgibavanje, i za cirkulaciju i napose za unošenje dovoljne količine kisike za fiziološke procese u tijelu. Posebno se preporuča što češći kontakt s prirodom koji se ostvaruje kroz šetnje i  planinarenje. Planinarenje nije sport. Ono po svojoj strukturi i etičkim sadržajima  nadvisuje sport. U nastavku donosimo deset koristi planinarstva:

Deset koristi planinarstva

Dijele se u tri skupine: fizičko-psihičke, kulturne, i etičko-duhovne.

I. FIZIČKO-PSIHIČKE KORISTI

1.         Planinarstvo je dobar preventiv protiv bolesti suvremene civilizacije (srce, pluća, živci).

2.         Najbolji je oblik aktivne rekreacije; čovjek se ne odmara toliko kad ništa ne radi, nego kad promijeni aktivnost što planinarstvo pruža na poseban način.

3.         Planinarstvo je izvrsna mentalna higijena, koristi psihičkom zdravlju čovjeka. Iz sive, monotone svakidašnjice, opterećene uvijek istim slikama (zidovi sobe, asfalt, ulice, radno mjesto itd.) čovjek u planinama i prirodi mijenja scenarij u svojoj psihi, što djeluje regeneratorski.

4.         Kroz planinarenje se neprimjetno stječe tjelesna kondicija i to na rekreativan način. Dok šetajući uživam u prirodnim ljepotama i krajolicima, dotle mi se i tijelo jača. (U športu je čovjek uvijek primoran ponavljati iste kretnje da bi stekao kondiciju, a što izaziva koji puta dosadu i monotoniju.)  

II. KULTURNE KORISTI

5.         Čovjek kroz planinarstvo proširuje svoje znanje zemljopisa, povijesti, te upoznaje kulturne spomenike svoje zemlje.

6.         Planinarstvo estetski uzdiže čovjekov duh i daje izvrsne inspiracije za razne umjetnosti: slikarstvo (npr. Paul Cezanne i planina Sainte Victoire), glazbu (npr. planinske, tirolske pjesme) književnost (npr. prvi hrvatski roman nosi naziv "Planine" od Petra Zoranića);.

III. ETIČKO-DUHOVNE KORISTI

7.          Planinarstvo daje temelj za zdravo rodoljublje. Tko poznaje svoju domovinu više će je voljeti!

8.         Omogućuje stjecanje čvrste volje i karaktera; uči čovjeka da se mora oznojiti, svladati, malo pretrpjeti i podnijeti napor, ako hoće dostići vrh i uživati u krasnim pogledima. A u životu je isto tako. Za svaki pravi uspjeh treba se potruditi i žrtvovati. Pod tim vidom djeluje posebno odgojno na mladež.

9.         Razvija društvene vrline: altruizam, prijateljstvo, požrtvovnost, uzajamno pomaganje, itd. (U  športu je redovito tako da jači želi nadvladati slabijega i demonstrirati nad pobijeđenim svoju snagu; ima nešto nagonski i atavisitčki, dok je u planinarstvu sasvim suprotno.)

              Religioznom čovjeku omogućuje da dublje doživi svoju vjeru i susretne Boga Stvoritelja u prirodnim ljepotama. Zbog toga često u planinama i na vrhovima susrećemo križeve, kapelice, religiozna obilježja. U Bibliji je planina često povezana s Božjom objavom (gora Sinaj, Savez i 10 zapovjedi, gora Karmel i sv. Ilija, gora Tabor i Isusovo preobraženje, Isusov govor na gori, (najvažniji od svih govora), Maslinska gora, mjesto Isusova Uzašašća.