"Osmijeh djeci, pozdrav radnicima, blagoslov starcima. Lijepo je tako ići putem života. Umora tu nema. Svakog dana nova sreća, nova utjeha: dijeliti osmijeh, dijeliti pozdrave, dijeliti blagoslov..."

"Od sela do sela, s Isusom za Isusa, za neumrle duše. Čovjek kao da se ne može umoriti. U samom umoru kao da su sreća i radost."

"Treba gorjeti i izgorjeti... a mi dimimo! Zašto ću ja dimiti molim vas lijepo!?"

"Ja ne bih ništa drugo ni želio, nego biti žrtva. Gori, brate pa izgori potpuno! ... Treba se pretvoriti u kandilo, koje gori pred oltarom. Na taj način čovjek ispuni svoj život i ujedno dade život drugima."

"Život dati drugima, to i jest ljubav. Imati život samo za sebe, taj život ništa ne znači."

"I upitaše ga: 'Učitelju, gdje stanuješ?' Ljubavi nije dovoljno da se samo susretne. Valja stanovati. Valja biti jedno mislima i kucajima srca. Čuti, osjetiti, dati."

Mogli bi smo tako u nedogled redati. Zapravo, sve što je ikada napisao, odsijeva istim Svjetlom. Ujedinio je u sebi sebe, drugoga i Boga - i mogao je voljeti dok ima života i ljudi.