Kažimo nešto i o tom, tako simpatično prozvanom selu (Đišu Polli znači: Isusovo Selo), koje već zbog svojeg imena budi slutnju da bi mu Ante mogao biti krsnim kumom. Ako još znamo da je smješteno 30 km istočno od Maria Pollija, dublje prema džunglama, sasvim je lako zaključiti da je to idealno mjesto za misionara Gabrića. Nemirna narav gonjena vrelinom ljubavi prekoračivala je krhko zdravlje i breme godina. Ljubav je nezaustavno htjela buditi ljubav u novim i novim dušama. U selu Boro Tuškhaliju godine 1982. kupuje oko četiri hektara zemljišta. Polovicu zemljišta namjenjuje za novu postaju, crkvu i samostan, a druga je polovica podijeljena najsiromašnijima, onima kojima je prije nekoliko godina nabujali Ganges sve uništio. Kao svoje svratište Ante je zauzeo jednu ruševnu kuću u kojoj 20 godina nitko nije stanovao. Kažemo »zauzeo«, jer prije toga morao se obračunati s desetak kobri. (»Još ih je nekoliko u pukotinama zidova. Na njih paze Anđeli čuvari...«) Primijetimo da je i ovaj početak gotovo isti kao i onaj u Maria Polliju. Ante dolazi, zmije uzmiču. To je jednostavno stoga što u tim prostorima i ne može živjeti netko drugi nego - ili zmije ili Ante! A da mu u san ne bi došle one zaostale zmije, preporuča se svojim prijateljima u molitve: »Recite nekoliko 'Amen' za oca Antu da bi mogao sanjati, ne o zmijama, nego o novim selima, sanjati o dušama koje čekaju na Isusa. I da zaboravi kako mu se približava 70 godina.« Uskoro uređuje i privremenu kapelicu, otvara malu tkalačku školu za mladiće i šivaću za djevojke. U objema školama poučavaju mladići koji su te zanate izučili u Maria Polliju. Državne su vlasti vrlo zadovoljne, te mu obećavaju pomoć za proširenje škola i otvaranje postolarskog odjela. Bila je planirana i gradnja velike crkve Srca Isusova. Bilo je planirano i da Đišu Polli uskoro postane samostalna župa... I još mnogo, mnogo planova nosio je Ante u svojem srcu. Napokon, njegov je plan bio da čitav svijet uzljubi Isusa, i tek onda bi se smirio. No to je posao za one kojima je Ante pokazao put k Bogu - za sve one koji ostaju za Antom, gdje god bili. Misijski je zadatak svih: ostvariti težnju svega stvorenog da Bog bude sve u svemu.
Iscrpljen o. Ante Gabrić je umro 20. listopada 1988. i sahranjen po vlastitoj želji pod palmama nadomak bengalske džungle u Maria Polliju uz kapelu koju je gradio - ispunili su mu i posljednju želju i grob mu stavili onu grudu hrvatske zemlje koju je sa sobom ponio iz domovine i bočicu mora Jadrana. Čeka tako nagradu od Boga u zemlji od koje je i načinjen.